Skip Navigation LinksHome > O Ronjenju

O Ronjenju

Ronjenje omogućava užitak bestežinskog stanja

Najjednostavniji i najlakši način za doći u kontakt s podvodnim svijetom je, naravno, ronjenje na dah, za što nam nije potrebno ništa osim, eventualno, maske za ronjenje, peraja i, ako je hladno, ronilačkog odijela. Dakako, koliko ćemo moći ostati pod vodom ovisi najviše o našem kapacitetu pluća, tj. o tome koliko smo uvježbani. Ekstremna verzija ronjenja na dah je kompetitivna apneja, pri kojoj se sudionici natječu tko će dulje ostati pod vodom bez uzimanja kisika s površine.

No, ako vam se sve to čini previše zastrašujućim, tu su uvijek dobre, stare disalice, pomoću kojih možete do mile volje uživati s glavom pod vodom, bez straha od nestanka kisika. Disalice su obično dugačke tridesetak, ili maksimalno četrdesetak centimetara, što vaš doživljaj podvodnog svijeta nužno ograničava na površinu vode. A ako ste se ikada zapitali zašto se jednostavno ne bi mogle napraviti duže disalice – čak i kada bi cijev bila dulja, ne biste imali nikakve koristi od toga jer bi vam se pluća nalazila dublje u vodi gdje je veći tlak, stoga ne bi imala ni snage udahnuti zrak!

Naravno, ronjenje s bocom omogućuje potpuniji doživljaj morskih dubina, no ujedno zahtijeva i puno kompleksniju opremu i posebnu obuku. Početak suvremenog ronjenja na bocu, poznatog na engleskom jeziku kao scuba diving (što je akronim za self contained underwater breathing apparatus), seže u tridesete godine dvadesetog stoljeća, kada je Yves le Prieur izumio bocu s stlačenim zrakom iz koje su ronioci morali direktno uvlačiti zrak. Njegov izum su početkom četrdesetih usavršili Jacques-Yves Cousteau i Emile Gagnan i stvorili Aqua Lung, sustav opremljen regulatorom koji je kontrolirao dotok zraka, omogućivši da se on troši samo kada je potrebno, tj. pri udisaju ronioca. Riječ je o izrazito važnoj inovaciji koja je omogućila velike uštede u trošenju zraka u boci, a regulatori su i danas jedan od najvažnijih i najosjetljivijih dijelova ronilačke opreme.

Dakako, jedan od najvažnijih dijelova ronilačke opreme je i boca sa zrakom, koja je roniocu doslovce od životne važnosti. Što se rekreativnog ronjenja tiče, boce se najčešće ne pune kisikom već “običnim” zrakom iz okoline, dok se za zahtjevnije ronilačke zadatke znaju koristiti posebne mješavine zraka obogaćene dodatnim kisikom. Boce mogu biti napravljene od metala ili aluminija, a koliko će ronilac “izdržati” s jednom je pitanje koja varira o mnoštvu faktora – na primjer, ovisno o dubini ronjenja, zrak iz boce može trajati tek desetak minuta pa sve do preko sat vremena. Prosječno gledano, jedno punjenje u standardnom rekreativnom ronjenju omogućuje oko četrdeset i pet minuta podvodnih užitaka.